Bor

U dva se stabla beli diže bor.
Jedno je grom opalio celo,
Dažd zgasnu drugo nagorelo,
Zdravo da stane pod Božiji dvor.

Kad dete bejah slušah kako ćuk
Jednolik poj ponavlja sa bora,
Ko sav je uvo taj u san mora,
Da mrtvi pokoj zavlada kroz muk.

Još mi za život jemče i za smrt
Dva stabla, dve sudbe, koren jedan,
Kad mislim da li život je vredan
I da l’ dostupan je rajski vrt.

Na stablu zelenom veverica dar
Uzima uvek iz Božije ruke,
S uvelog cepam luč uz mnogo muke,
A dom mi grozi mog ognjišta žar.

No comments: