Poda mnom lane pukao je led,
Kad na vir stadoh skriven u snegu,
A on me snažno zavrte ka bregu,
Nad sobom videh lik u ledu bled.
Ni živ, ni mrtav svetom idem sad,
Otkad iz njega izvuče me sila
Što se u njemu od iskoni krila
I gledala moj dečački je jad.
Za službu da l’ vrag kupi me il Bog
Nisam znao celo ovo leto,
Dok zima opet ne sledi sve to:
U viru senku dečjeg lika mog.
U reci zimus vrebah svaki dan
Da iz leda prhne dečje lice
Bezbrižno poput lastavice
Iz sleđenoga zla i dobra van.
Na sv. Jefrema Sirina 2003. godine
No comments:
Post a Comment